Članak Tončija Vlašića preuzet je sa stranica Dubrovačkog vjesnika.
Sjećanje na Jugovu ‘osmicu‘ čiju je karijeru na vrhuncu prekinuo izlet u dubine...
Godine prolaze. Već dvadeset i jedna, ali sjećanja na legendarnog beka, jednog od najboljih u povijesti Jug Adriatic osiguranja, ne blijede.
Bio je 16. kolovoza 2003. godine. Subota. Oko 7.30 sati. Kod otočića Bobara tragično je nastradao Ivo Ivaniš. S prijateljima otišao izvaditi parangal iz mora, nakon čega je zaronio s puškom. Izronivši po drugi put, mahnuo im je, ponovno zaronio. Nakon toga se onesvijestio, potonuo na dubinu od 30-ak metara…
Ivo je ronio gotovo svakodnevno na tim dubinama, i to na dah. Bila je to uobičajna dubina do koje je išao…
Rođen je Ivo Ivaniš 14. veljače 1976. godine, u svom Cavtatu je i počeo karijeru. Potom je stigao u Gruž, u Juga. Sredinom 90-ih bio je član zagrebačke Mladosti i standardni reprezentativac. Nastupio je na Olimpijskim igrama u Sydneyu 2000., na dva svjetska prvenstva (1998. u Perthu i 2001. u Fukuoki), te na četiri EP-a (1995. u Beču, 1997. u Sevilli, 1999. u Firenci, te 2001. u Budimpešti). Bio je na širem popisu izbornika Zorana Roje za nastup na dva velika natjecanja te 2003. godine, Europskom prvenstvu u Kranju i Svjetskom prvenstvu u Barceloni. Međutim, otkazao je nastup budući da nije bio zadovoljan odlukom izbornika da bude tek četvrti branič reprezentacije.
S velikih natjecanja donio je srebrnu medalju sa EP-a u Firenci 1999. godine. Bio je dva puta prvak Europe, 1996. s Mladosti i 2001. s Jugom, s kojim je osvojio 2000. godine Kup LEN-a, a s Mladosti 1996. uzeo je i europski Superkup. Ukupno je četiri puta osvajao naslov državnog prvaka i tri puta Kup Hrvatske….
Nedjelja, 17. kolovoza 2003. godine. Dan poslije. Bazen u Gružu. Komemoracija. Njegova familja na okupu, i ona druga, sportska, a Iva nema. Nikad tužniji skup nije bio u hramu vaterpola nego tog jutra.
